Vile ili rusalke
Vile nas narod zamislja kao prekrasne zene lepa lica i prekrasna stasa,
duge do zemlje crne ili zlatne raspletene kose, u kojima lezi sva tajna
vile, i ako joj se samo jedna vlas iscupa, vila mora da umre. Vile su
vecito mlade i imaju stalno na sebi dugu i tanku belu ili plavu
haljinu, koja krije kozje noge ponekim vilama. Neke vile imaju i krila,
svojim divnim glasom, primamljuju one mladice u svoja kola. Oci vila
sevaju kao munje. Oni tanki beli konci, sto se leti i u jesen viju po
vazduhu, zovu se vilinska svila, a neki to zovu i vile. Vila nece nikom
zla uciniti, dokle ih ko ne uvredi (nagazivsi na njihovo kolo ili na
veceru ili drukcije kako), a kad ih ko uvredi, onda ga razlicito
nakaze; ustrele ga u nogu ili ruku, u obe noge ili obe ruke, ili u srce
te odmah umre.
Vilama postaju i duse umrlih devojaka; i ove vile zive u vodi i po obalama uvek u igri ili zabavi.
Prema mestu gde zive vile mogu biti: planinkinje ili vile od gorice, zatim vodene vile ili bereginje i napokon oblakinje.