Vukodlak
Razlicite zivotinje (bik, konj, zmija i razne ptice) su vrlo cesto
predmeti obozavanja u istoriji religija. Kroz fazu obozavanja
zivotinja, u svojoj religijskoj evoluciji, prosao je skoro svaki narod,
pa i nas. Duse umrlih ljudi, narocito ako su bili zli, pretvaraju se,
po verovanju naseg naroda, u pojedine zivotinje (povampire se).
Vuk Karadzic kaze: vukodlak je covek u koga posle smrti 40 dana
udje neki djavolski duh, i ozivi ga (povampiri se). Potom vukodlak
izlazi nocu iz groba i davi ljude po kucama i pije krv njihovu. Posten
se covek ne moze povampiriti, vec ako preko njega mrtva preleti kakva
tica, ili drugo kakvo zivince predje. Vukodlaci se najvise pojavljuju
zimi (od Bozica tamo do Spasova dne). Kako pocnu ljudi mnogo umirati po
selu, onda pocnu govoriti da je vukodlak u groblju (a gdekoji pocnu
kazivati da su ga gde nocu videli s pokrovom na ramenu) i stanu
pogadjati ko se povampirio. Kadsto uzmu vrana zdrepca bez biljege, pa
ga odvedu na groblje i prevode preko grobova u kojima se boje da nije
vukodlak: jer kazu da takovi zdrebac nece, niti sme, preci preko
vukodlaka. Ako se o kom uvere i dogodi se da ga iskopavaju, onda se
iskupe svi seljaci s glogovim koljem (jer se on samo glogova koca boji:
zato govore kad ga spomenu u kuci: "na putu mu broc i glogovo trnje"
b__ jer su brotnjaci pokriveni glogovim trnjem), pa raskopaju grob, i
ako u njemu nadju coveka da se nije raspao, a oni ga izbodu onim
koljem, pa ga bace na vatru te izgori.